|
HARRY POTTER I RED FENIKSA
Peta ekranizacija čuvenih knjiga o mladom čarobnjaku krenula i u domaću distribuciju Novi redatelj David napravio je vrlo funkcionalnu cjelinu, tečne naracije i dobio pohvale kritičara kojima je istoimena knjiga J. K. Rowling bila predugačka (najopsežniji spisateljičin rad dosad), s dramskim odvojcima koji nisu vodili nigdje. No kad sve očistite, što ostane? Ne baš puno.
To je, međutim, donekle problem i predloška. “Plameni pehar” možete kratiti i kratiti, pa kada izvučete samo grubi kostur priče, ipak ostaju svjetsko prvenstvo u metloboju, tromagijski turnir, trzavice među školama za čarobnjake, a to su samo neke od atrakcija koje knjiga nudi.
A “Red feniksa”? U ekspoziciji Harry obrani svog zločestog rođaka Dudleyja od zločestih utvara dementora i time umalo ne zaradi izbacivanje iz Hogwartsa. U školi za čarobnjake još je gore, jer nitko ne vjeruje Harryju da lord Voldemort planira povratak i preuzimanje vrhovne vlasti nad ljudskim dušama. Rektor Dumbledore, uvijek Harryjev zaštitnik, kao da ga neprestano izbjegava, a ministarstvo magije odredilo je da Dolores Umbridge postane nova profesorica na kolegiju obrane protiv mračnih vještina: ona se, međutim, samo brine o teoriji, ne i o praksi.
Budući da glavni protagonisti sada više ne izgledaju kao klinci nego zreli tinejdžeri, film je usmjeren prema nešto starijoj publici. Nema više toliko djetinjastih detalja koji su Hogwarts činili tako čudesnim: Harry, Ron i Hermione sada se doimaju nešto ozbiljnijim nego u prethodnim filmovima, jer se spremaju na prvu pravu pobunu protiv autoriteta.
U međuvremenu je profesorica Umbridge zagospodarila školom, pa učenici kreću u napad ne samo protiv rektora nego i protiv ministarstva. A to je ozbiljna stvar! Voldemort je samo alibi za njihovu revoluciju.
Dok su knjige J. K. Rowling zadržale sličan stil i svjetonazor, filmovi su postali ozbiljniji. Tu ne bi bili mjesta prigovorima da “Red feniksa” nudi podjednak broj atraktivnih pustolovina s kakvima su nas razmazili prethodni filmovi. Redatelj Yates obavio je solidan posao, “Harry Potter i Red feniksa” je blockbuster visoke razine, ali nije bez vraga kada se veliki poklonik serijala, najpopularniji američki kritičar Roger Ebert, pita nije li iz filmskog “Harryja Pottera” nestalo magije? Možda to i nije tragedija, no novo usmjerenje trebalo je pojačati boljom dramskom okosnicom.
U “Redu feniksa” sve kao da je već viđeno: Harry se opet sukobljava s Voldemortom, ovaj put u njegovu pravom obličju, no sve je to tek priprema za završni obračun koji će uslijediti tek u sedmom filmu.
Peto filmsko izdanje ne može se pohvaliti ni osobito zanimljivim novim likovima. Imelda Staunton, dobitnica Zlatnog lava u Veneciji za “Veru Drake”, efektno je oblikovala profesoricu Umbridge, međutim, sam lik je na rubu karikature.
Helena Bonham Carter kao opaka Bellatrix Lestrange skromna je epizoda, no ona i nije prošla tako loše: zamislite kada netko pozove glumce kalibra Maggie Smith, Davida Thewlisa i Emme Thompson te zatraži od njih da izgovore samo dvije-tri replike?! Da nije goleme popularnosti serijala, producente bi trebalo optužiti za besprimjerno rasipanje novca.
|
