|
Uredenje kuhinja u restoranima Kroz povijest, kuhinja je uvijek bila najkonzervativnije ureden prostor, kako u domacinstvima, tako i u restoranima. Funkcionalnost je prevladavala nad formom i dekoracijom.
Središte je bilo ognjište s ražnjem i obicno su imale masivni stol na kojem se vršila priprema hrane za kuhanje ili pecenje. Prve moderne kuhinje pojavile su se u Chicagu 1893. godine, a pojavom elektricnih aparata, kuhinje se pretvaraju u prostor gdje je sve podredeno što bržem obavljanju posla i maksimalnoj higijeni.
Razvojem tehnologije i novih materijala otpornih na habanje, vlagu, masnoce te njihovom primjenom u kuhinjama, olakšalo se održavanje kuhinja, a samim time i visoki stupanj higijene.
Danas, moderno uredeni restorani zahtijevaju i moderno uredene kuhinje za pripremu hrane. Prilikom projektiranja i realizacije, prvenstveno se vodi racuna o što boljoj funkcionalnosti kuhinje tj. da ljudi zaposleni u kuhinjama ne smetaju jedni drugima prilikom pripreme, kuhanja i serviranja gotove hrane, kao i što lakšem cišcenju radnih površina i cijelog kuhinjskog prostora.
U modernim kuhinjama upotrebljavaju se za oblaganje zidova i podova keramicke plocice, kamene ploce i INOX, dok se klinker plocice i mramor manje upotrebljavaju jer nisu otporni na mrlje koje nastaju uslijed masnoca. Vrlo važnu ulogu pri projektiranju i izvedbi kuhinja u restoranima ima i rasvjeta. Osim centralnoj rasvjeti, a to je fluorescentna ili halogena rasvjeta ugradena u stropove, velika važnost se posvecuje osvjetljenju radnih ploha.
Jedan od vrlo cestih materijala koji se upotrebljava i za oblaganje zidova i samih radnih površina u kuhinjama je nehrdajuci celik, tj. INOX. Razvojem tehnologije proizvodnje INOX-a, cijena mu zadnjih nekoliko godina stalno pada, a zbog svojih specificnih osobina (pasivan je prema koroziji i vrlo lako se cisti tekucim deterdžentima i drugim sredstvima za cišcenje), sve se cešce upotrebljava za oblaganje zidova izmedu radnih površina i stropa, izmedu peci i kuhinjske nape i slicno.
Usporenje korozijskog djelovanja zasniva se na efektu pasiviziranja površinskog sloja celika, tj. stvaranju tanke i dovoljno kompaktne zaštitne oksidne kožice nastale ili elektrokemijskim ili kemijskim djelovanjem elektrolita, odnosno plina. Glavni element koji tom pasivnom sloju osigurava i dobra svojstva prionljivosti na celicnu osnovu i dovoljnu kompaktnost, što sprecava dodir celicne matrice s korozivnim okolišem, jest krom.
Na tržištu se može nabaviti kao ploce ili limovi raznih velicina i površinskih obrada, na pr. polirani, brušeni ili s uzorkom, pa se razlicitim kombiniranjem dobiju vrlo atraktivne zidne površine, a opet vrlo zahvalne što se tice održavanja.
Isto tako vrlo cesto se kombiniraju dva ili više razlicitih materijala kao zidna obloga na pr. zidovi se oblože keramickim plocicama ili kamenim plocama, a na mjestima iznad peci, gdje je vrlo cesto špricanje masnoce prilikom pripreme jela, postavi se INOX lim. Time se olakšava cišcenje i održavanje tog dijela kuhinje, jer je lakše ocistiti od masnoca INOX, nego fuge izmedu plocica.
Radne površine na kojima se vrši pripremaju jela za kuhanje ili pecenje, serviranje gotove hrane, izraduju se obicno iz tvrdih i vodoodbojnih uslojenih drvenih ploca (moguca imitacija mramora), kombinacije takvih ploca i INOX-a ili od satiniranog INOX lima, koji je vrlo pogodan za takve površine jer su mrlje i ogrebotine manje uocljive, za razliku od poliranog INOX-a, kod kojeg svaka mrlja ili ogrebotina smanjuje sjaj i površina izgleda flekavo.
I sami proizvodaci opreme za kuhinje u restoranima, uvidjeli su prednosti INOX-a, pa se danas uglavnom peci, hladnjaci, rashladne vitrine i druga oprema izraduje od brušenih ili satiniranih INOX materijala.
Iz prethodno navedenog vidljivo je da INOX materijali imaju vrlo važnu ulogu u opremanju i uredenju modernih kuhinja u restoranima, pa se mnogi ugostitelji pri renoviranju ili otvaranju novog restorana odlucuju za ugradnju tog materijala u kuhinje svojih restorana.
|
